Sedam dana Manchestera, oblačnog vremena, neizvjesne internet veze, problema koje smo svi ostavili u Lijepoj Našoj te intenzivnog rada počinju imati (pozitivnog) utjecaja na našu psihu.

Dan, odnosno, noć započela je druženjem s kolegama iz Španjolske u našem dragom hostelu. Upijajući običaje novih kultura, nakon kraćeg druženja negdje oko ponoći krenuli smo u upoznavanje Manchestera putem noćnih klubova. Nakon vrlo pozitivnih iskustava prethodnog dana, velika većina našeg timova zaputila se prema poznatom Manchesterskom Gay Villageu. Gay Village udaljen je nekih desetak minuta hoda od samog centra grada (ulice Deansgate i Arndale shopping centra), a sve atraktivnije znamenitosti nalaze se u Canal Street. Canal Street proteže se 300-tinjak metara, a u istoj četvrti se od 1991. održava Manchester Gay Pride. (Zanimljivo je za napomenuti kako je University of Salford ovaj mjesec proglasilo LGBT History Month, nešto iz čega bi i naše sveučilište moglo ponešto naučiti o komunikaciji sa studentima.)

Kao pravi stanovnici ovog nemirnog grada, jutro (tj. rano podne) smo proveli u Starbucksu. Uživanjem u mirisima besplatnog bežičnog interneta, kave, čokolade, raznih kolačića i cimeta (kojeg moj organizam ne podnosi), svi smo prikulili dovoljno snage za nastavak dana. Poučeni lekcijama prethodna dva dana, sve fotone koji su se uspjeli sudariti s briljantno crvenim opekama izmičući onoj nekolicini oblaka na nebu potrudili smo se ovjekovječiti na fotografijama. (Fun fact: tokom proteklog tjedna uspjeli smo sakupiti oko 3500 fotografija)

Subotoma, Britanci, nakon zagrijavanja u Starbucksu, krenuli smo u šetnju do Museum of Science and Industry bez jakna. (Kafići, barovi, pa čak i zgrade sveučilišta, za razliku od FOI-a, nemaju garderobu pa ih onda nitko niti ne nosi. Kvari look.)

Museum of Science and Industry sastoji se od četiri tematske zgrade: znanost i tehnologija, električna energija, zračni transport te transport parom i željeznicom. Na ulazu, osim dobro smještenog dućana, moguće je vidjeti i interaktivnu izložbu sa slikama posjetiteljima i dodatnim izložbenim materijalima koji se posjetiteljima prezentiraju putem iPad-ova. U sklopu iste zgrade nalazi se, svima sigurno najzanimljiviji dio, kat s eksperimentima. Od magnetnih polja, prijenosa sjena putem optičkih kabela, do umanjenog prikaza sunčevog sustava i postera iz 1960ih. Iako su svi izložbeni primjerci namijenjeni osnovnoškolskom uzrastu, nama to nije predstavljalo nikakav problem, već je štoviše, razbuktalo onu naivnu zaigranost. Izložba aviona iz doba drugog svjetskog rata, kao i ona s raznim parnim strojevima masivno su pridonijele već spomenutom učinkom. Odlazak iz muzeja je bio posebno emotivan, no primamljiva ponuda Food Courta u već spomenutom Arndale centru je nakon gotovo dva sata skakutanja uokolo ipak prevagnula.

Ostatak podneva proveli smo pregledavajući izloge brojnih dućana u centru, ponavljajući mantru "jedna funta, skoro pa deset kuna", podsjećajući se kako je ovdje jedino Nutella jeftinija.

Iz društvene solidarnost, a ne religioznog društva, gotovo svi dućani ovdje zatvaraju se u 17 sati (nedjeljom rade od 12), tako da smo večer proveli u dragom nam hostelu, slušajući pjesmu nam još dražih gusaka (ili pataka, nismo sigurni) iz obližnje rijeke. Palačinke koje su nam djevojke obećale još nismo okusili.

Za kraj dana, čini se kako se epidemija spavanja za vrijeme gledanja South Parka širi, polagano nas ušuškavajući u nove radne pobjede.

Update: Kolega Alagić je nedjelju proveo u drugom društvu.