Nakon devet dana zanimljivih iskustava s konferencija došlo je vrijeme da odemo doma. Naši domaćini su za nas pripremili nedjeljni ručak gdje su nam podijelili različite poklone i priznanja, što smo mi također učinili i za njih. Želim napomenuti kako je ovo bilo divno iskustvo za mene i da mi je drago što sam upoznao neke ljude s UCF-a. Nakon ručka smo otišli na aerodrom i pričekali avion da nas poveze prema doma. 

Ovakvo iskustvo bih preporučio svakom studentu te ako ikada imate priliku otići negdje u inozemstvo svakako preporučujem.

Iako se još nismo odmorili od putovanja do Miamija u subotu smo trebali rano ustati pošto smo išli u Kennedy space centru.

Centar je organiziran kao zabavni park, ali je sve orijentirano na povijest i aktivnosti NASA-e tako da je većina atrakcija oblikovano kao edukacija. Imali smo prilike vidjeti priču o međunarodnoj svemirskoj stanici Mir gdje nam je prikazano i objašnjeno kako se stanica gradila, kako je tamo živjeti i s kojim se sve izazovima susreću astronauti tokom svog boravka na stanici. Bilo je zanimljivo vidjeti demonstracije raznih aktivnosti koje mi uzimamo zdravo za gotovo na zemlji. Primjerice kako astronauti jedu - rasporede si hranu u prostor oko sebe i onda uzimaju što požele u određenom trenutku. Smiješno je u cijeloj priči što hrana lebdi oko astronauta pa mu je nadohvat ruke.

Nakon priče o Miru imali smo prilike čuti govor jednog od astronauta koji je otišao na više misija i pričao nam je o svojem iskustvu u svemiru. Njegov govor je bio tako organiziran da nam je ispričao sve od prvih priprema, preko leta u svemir pa natrag do slijetanja. Bilo je dobro vidjeti čovjeka koji je u stvarnosti letio u svemir.

Druga priča koju smo čuli je bila o teleskopu Hubble. Također od njegovih početaka do današnjeg dana. Obzirom da se priča prepričava kao film u IMAX 3D kinu slike s Hubblea koje su nam pokazali su bile prilično dojmljive. Čuli smo sve o problemima s kojima se NASA suočavala od lansiranja Hubblea do danas. Prvi problem je bio otkrivanje defektne leće na teleskopu nakon postavljanja što je odgodilo pravu primjenu Hubblea za tri godine kad su uspjeli poslati tek sljedeću posadu da popravi teleskop. Kroz niz godina Hubble je doživio više raznih prepravaka i održavanja i više neće biti održavan te se očekuje da će prestati s radom 2014. godine kada će ga zamijeniti drugi teleskop koji iste godine treba biti lansiran u orbitu.

U početku nam je četvrtak bio planiran za prezentacije kolegica Jelene i Katarine, no pošto je taj raspored bio promijenjen imali smo dosta vremena za malo odmora od svih sastanaka i prezentacija te smo to iskoristili za malo više sna. Poslijepodne smo otišli u Miami. Odsjeli smo u hotelu i tamo prenoćili jer smo došli dosta kasno.

U hotelu su nam Lili i Candice objasnile kako funkcioniraju bratstva i sestrinstva. Većina njih naplaćuje članarinu koja zna biti dosta visoka pa su nam tako navele primjer jedne njihove prijateljice koja plaća 3000 dolara po semestru da bi mogla biti članica. Svaka od tih organizacija ima neki od svojih ciljeva koji im daju svrhu. Neke od organizacija se bore protiv siromaštva, neke protiv gladi ili imaju neki drugi cilj. Ono što studenti dobivaju u tim organizacijama je mreža kontakata koju kasnije kroz život mogu kvalitetno iskoristiti.

U petak nam je slijedio mali izlet u kojem smo razgledali Miami i malo se još odmorili. U nastavku se nalazi nekoliko slika koje će dodatno dočarati dojam Miamija.

Srijedu smo započeli sastankom s potpredsjednikom Dr. Rickom Schellom zaduženim za osoblje. Pričao nam je kako UCF funkcionira, malo o povijesti UCF-a i što je ključ njihova uspjeha - 20 godina imaju iste ciljeve koje se trude ispunjavati i držanje do tih ciljeva im omogućuje da budu kvalitetno sveučilište. Nakon sastanka kolege Ivor, Alen, Katarina i Jelena su imale prezentaciju svojih radova. Nakon toga smo imali sastanak s Ambasadoricom Harriet L. Elam-Thomas koja je više od 40 godina radila u službi više predsjednika, uključujući Nixona, Busha starijeg i mlađeg te ostale. Dva sata razgovora s njom su brzo prošli i puno smo toga čuli o SAD-u i pravim problemima s kojima se ta država suočava.

Nakon sastanka s Ambasadoricom smo išli na "Information Fluency" konferenciju na kojoj se mogao vidjeti primjer Crowd-sourcinga i primjena na obrazovanje. Nažalost predavač nije previše išao u detalje teme, nego je pričao uopćeno, ali sami uvod u crowd-sourcing je bio vrlo zanimljiv.

U utorak su krenule naše prave prezentacije u kojima smo pričali o istraživanjima koja smo napravili. Pošto se kolegi Ozanu i meni teme dosta preklapaju odlučili smo na kraju napraviti prezentacije tako da će on pričati o teoriji, a ja o rezultatima svojeg istraživanja. Prije nas su prezentirali Bogdan Okreša Đurić i Dr. Diana Šimić putem Skypea čime su nam oni pružili izvrstan uvod u naše prezentacije.

Nakon prezentacija imali smo sastanak u "Barbara Ying" centru koji je zadužen za brigu o inozemnim studentima. Naime, na američkim sveučilištima ima mnogo studenata iz raznih zemalja, a UCF ih čak ima iz 130 zemalja. Sama brojka govori da se radi o velikom broju studenata o kojima treba voditi brigu a to znači i dosta administracije pa je razumno da treba cijela jedna zgrada za takve aktivnosti.

Nakon prezentacije o tome kako se prijaviti kao međunarodni student otišli smo u "Florida Interactive Entertainment Academy" (FIEA). To je još jedna zgrada UCF-a u kojoj se nalazi isključivo odjel na kojem studenti mogu učiti kako razvijati računalne igre. Program traje 18 mjeseci tokom studija i student u tom vremenu izrađuje više projekata, odnosno igara u timovima s drugim studentima. Mnogi studenti poslije odu raditi u poznate izdavače računalnih igara, a često se dogodi da se i dio igara razvija u tom centru.

FIEA ima također najveći studio za snimanje ljudskog kretanja u državi - ako ste ikada vidjeli ljude s odijelima na kojima se nalaze senzori da bi se njihovi pokreti učitali u računalo onda znate čemu služi ovaj studio. Gospoža je rekla da u tom studiju imaju 42 kamere od kojih svaka vrijedi oko 250 000 $ stoga si možemo predočiti vrijednost samo te prostorije. Studenti koji rade na razvoju igara imaju malo slabije uvjete od onih u Googleu primjerice. Prvo zato što nisu pravi zaposlenici, a drugo jer kako kažu voljeli bi da njihovi studenti nekad odu i doma na kratko da obave druge stvari koje imaju za odraditi. Ako netko želi razvijati igre ovo je mjesto za njega da nauči to. Akademija nudi podršku od stručnjaka iz svijeta igara tako da je to dodatan bonus za sve one koji bi tu upali.

Nakon prezentacija na redu je bilo volontiranje u arboretumu UCF-a. Arboretum je zadužen za održavanje jednog dijela zelenih površina cijelog UCF-a, ali većinu tih površina održava drugi odjel koji ima više zaposlenika. Djelatnica u arboretumu nam je pokazala malo "divlji" dio UCF-a i objasnila kako je taj dio podijeljen na 4 ekosustava koji su razgraničeni. Razlog tome je sprječavanje izumiranja vrsti iz svih tih ekosustava jer se to događa kad se ekosustavi počnu miješati. Objasnila nam je također kako su biljke i životinje u 1. ekosustavu tako evoluirale da su ovisne o vatri. Naime, kako se nakupi dosta smeća na tlu i po granama drveća to smeće sprječava dolazak svjetlosti i slično prema biljkama. Obzirom da u ovoj klimi su požari bili česti sve su biljke i životinje prilagođene tome. Tako primjerice jedna biljka ima u svojim listovima ulje koje omogućuje lakše zapaljivanje vatre, dok druga ne može raspršiti svoje sjeme osim ako se ne nađe na velikim vrućinama koje uzrokuje vatra. Iz tog razloga redovito sprovode kontrolirano palenje kako bi održali taj dio ekosustava zdravim.

Nakon razgledavanja arboretuma odlučili smo malo volontirati i pomogli smo prenijeti par sadnica, staviti humus na gredice, a cure se vozile neko sijeno. Nisam siguran što su točno radile. U znak zahvale smo dobili malo povrća koje smo doma iskuhali i pojeli. Toliko od ponedjeljka, bilo je zabavno, ali se trebamo pripremiti za prezentacije u utorak koju održavamo Ozano i ja, a teme su nam slične.

Nakon usklađivanja s životom u Orlandu krenule su nam i konačno prve prezentacije. Prve prezentacije nisu bile vezane uz naša istraživanja nego su bila opća. Katarina je prezentirala o FOI-u, Alen o hrvatskom obrazovnom sustavu i ja o gradu Varaždinu. Nakon toga smo imali prezentaciju o povijesti UCF-a i o američkom obrazovnom sustavu što nam je dalo perspektivu u odnosu na naš sustav. Nakon toga smo malo razgledavali kampus koji je nešto potpuno drugačije od onoga na što smo mi navikli u Hrvatskoj. Kampus je veličine polovice grada Varaždina s oko 120 zgrada u kojima su smještena poduzeća, laboratoriji i ostale prostoriije vezane uz studiranje na sveučilištu.

Sveučilište privlači poduzeća koja dolaze u kampus i grade svoje zgrade u kojima studenti mogu obavljati praktični dio nastave tako da im ništa ne ostaje na teoriji koju nauče na nastavi. Ovo je nešto što bi koristilo našem fakultetu pošto nekoliko predmeta zahtijeva da studenti odu u poduzeća i u suradnji s njima naprave određeni projekt. Također sam u razgovoru s mnogim studentima primijetio da veliki broj njih želi biti sveučilišni profesor što nije slučaj s našim studentima koji bi radije željeli otići raditi u neko poduzeće nego na fakultet.

Kampus osim zgrada poduzeća ima također i dućane u kojima studenti mogu kupiti potrepštine za život jer se među zgradama nalaze i studentski domovi u kojima si studenti mogu iznajmiti sobu. U pravilu kampus nudi sve što i jedan mali gradić, postoji čak i UCF policija koja patrolira, banke, kafići, knjižnice itd. Stvarno mjesto koje bi student poželio za studiranje.

Danas su nam domaćini pripremili odličan izlet u Universal studio. Odlučili smo otići na Island of Adventures na kojem se nalazi i vrlo popularan Harry Potter svijet. Za početak je dovoljno reći da nam je trebalo cijeli dan da pređemo Island tako da ako planirate ikada doći planirajte jedan dio Universal studia po danu (postoje dva dijela, pa onda još i Disney i Wet and Wild park).

Više manje nam se izlet sastojao od vožnje na rollercoasterima i kupovanja poklona, ali smo se također upoznali s dosta ljudi. Ono što sam primijetio u SAD-u je raznolikost, do sada sam upoznao samo dvoje ljudi koji su pravi amerikanci, svi ostali su porijekla izvan SAD-a što znači da su ili rođeni izvan SAD-a ili u SAD-u, ali njihovi roditelji su rođeni i proveli dio života izvan SAD-a. Nas to dovodi u super situaciju pošto nas takvi ljudi mogu shvatiti jer su oni ili njihovi roditelji prošli kroz iste stvari kroz koje mi prolazimo trenutno kao gosti ovdje. Domaćini su iznimno otvoreni na naše prijedloge i potrebe tako da nam je ostanak u SAD-u stvarno nezaboravno iskustvo.

Nakon konferencije u Jacksonvilleu naši domaćini su nas odveli na razgledavanje mjesta St. Augustine koje je nastalo kao posljedica Španjolske kolonizacije. Naime, Španjolci su tamo imali svoju utvrdu u kojoj su čuvali blago i veliki broj ljudi se redovito prijavljivao za službu u vojsci za točno to mjesto zbog jedne prednosti. Prednost je bila u tome što je svatko mogao posjedovati komad zemlje u okolini utvrde što u vrijeme kada je utvrda bila korištena nije bilo moguće u Španjolskoj jer je tamo svu zemlju posjedovao kralj tako da je za one koji su uspjeli doći u St. Augustine to bilo prilično veliko postignuće.

Svakih sat vremena volonteri koji za turiste u utvrdi izvode vježbu paljenja topa gdje turisti mogu vidjeti kako je to izgledalo kada je utvrda bila u upotrebi. U nastavku se nalazi video te vježbe.

Nakon što smo se smjestili i malo naspavali domaćini su nas odveli na prvu konferenciju koja se održavala na Sveučilištu Florida. Obzirom da se to sveučilište nalazi u Jacksonvilleu trebali smo tamo i otputovati što je podrazumijevalo buđenje u 5.30. Na konferenciji smo vidli više raznih radova, ja sam osobno uspio naći nekoliko radova koji su mi se činili dosta zanimljivima.

Prvi rad se bavi zagušenjem bežičnih mreža uzrokovanim smetnjama u signalu. Ideja je da koristeći fuzzy logiku hardver detektira što je gubitak uzrokovan smetnjama u signalu, a što je gubitak uzrokovan drugim faktorima. Trenutno postoji implementacija rješenja, ali još postoje problemi s TCP-om, ali su autori blizu konačno rješenja. U konačnici će ovaj rad omogućiti brži prijenos podataka putem bežičnih mreža. Niže na slici možete vidjeti poster rada i njegovog autora (i Alena u pozadini :D).

Nažalost smo došli malo kasnije pa nismo uspjeli vidjeti mnogo radova na prvom dijelu izložbe postera. U nastavku smo otišli na predavanja koja su održavali sudionici. Ja sam otišao na predavanje o istraživanjima na preddiplomskom studiju koje je održao profesor H.Price sa Sveučilišta Stetson. Njegovo izlaganje je bilo zanimljivo jer je opisivao kako oni pripremaju studente na njihovo istraživanje. Kod nas je slučaj da student zadnji semestar bira neku temu koja mu se svidi ili ju predloži sam i natipka rad i to je gotovo. Rijetki rade čak i vlastito istraživanje. Na Stetsonu dva semestra potroše na isključivo motiviranje studenata da razmisle što žele istraživati i raditi jer će im to odrediti smjer karijere u budućnosti. Svaki student u tom periodu dobije mentora koji ga vodi i kasnije kroz rad. Naglasak kod mentoriranja je na razvijanju kritičkog razmišljanja.

Nakon predavanja se opet izvodila izložba postera o istraživanjima. Za one koji neznaju posteri su danas jedan oblik prezentiranja vlastitog istraživanja koji omogućuju autorima da u kratke detalje predstave svoj rad publici jer rijetko tko ili čak nitko nema vremena čitati svaki rad u detalje. Ovo je oblik koji bi bilo odlično izvesti na FOI-u kad bi više studenata radilo vlastita istraživanja. Na drugom dijelu predstavljanja postera ja sam nekako zaglavio u dijelu o društvenim mrežama. Vidio sam tri rada koji su se međusobno nadopunjavala

Autorica je istraživala kako društvene mreže utječu na društvo u polju informiranja samog društva. Istraživanjem je utvrdila da ljudi koji previše vremena provode na mrežama poput Facebooka nisu informirani o stvarima koje se događaju u svijetu zato jer su za njih jedine vijesti ono što se događa njihovim prijateljima na newsfeedu. Drugi rad je bio o self-monitoringu dok je treći rad uključivao self-monitoring i društvene mreže. Self-monitoring je teorija o tome kako se ljudi ponašaju u društvu. Low self-monitoring osobe imaju uzak krug prijatelja kojima su u potpunosti odani i više razmišljaju o sebi i trude se ostati vjerni sebi. High self-monitoring osobe imaju široki krug prijatelja i prilagođavaju se raznim situacijama u kojima se nađu. Mogli bismo reći da su poput kameleona gdje se ponašaju u skladu s društvom u kojem se nalaze. Istraživanje je pokazalo da low self-monitoring osobe provode duge intervale na društvenim mrežama gdje vole dijeliti informacije o sebi dok high self-monitoring osobe se češće logiraju na društvene mreže, ali u kraćim intervalima i one ne dijele puno informacija o sebi, ali vole vidjeti što rade njihovi prijatelji i na taj način prikupljaju informacije.