Posljednja večer u Hrvatskoj. Iako me od polijetanja dijeli pokoji sat, osijećam se savsvim normalno. Gotovo prenormalno. Ugostio me prijatelj u Velikoj Gorici kako bi mogao što više sati odspavat. Hvala mu na tome (Jole je zakon :D). Ostala ekipa kreće iz Varaždina u toku noći i želim im ugodan put. Jedino što mi još prolazi kroz glavu jest: "Jesam li štogod zaboravio?". Stvarno se nadam da nisam.

Koja bi bila moja očekivanja od svega ovoga? Zapravo ne znam što bih mislio. Znam da će biti odlično iskustvo, neovisno o tome što budem radio ili vidio, a stvarno će biti puno zbivanja. Raspored nam je dosta nakrcan i stvarno se čini da nećemo puno spavat (volim spavati!!!!!!! :( ), ali prebolit ću to. IDEM U AMERIKUUUUUUUUUU!!!!!!!!!!!