Došao je i taj dan... Zadnji dan našeg boravka u SAD-u. Zadnji, ali fizički najzamorniji dan!

Od samog jutra, pa skroz do kraja dana smo bili u Disney Worldu, još jednom izletu kojim nas je McNair program i UCF počastio... Ne mogu opisati koliko sam zahvalan na tome, jer je odlazak u Disney World želja svake osobe u kojoj još uvijek, bez obzira na godine, živi dijete koje vjeruje u magični svijet crtića, magije i lijepih priča koje uvijek završe pozitivno!

Ne znam znate li išta od Disneyevim parkovima diljem svijeta, ali nema ih baš puno... Jedan je u Parizu, jedan u Californiji, jedan u Tokiju ili negdje na dalekom istoku, i možda ima još jedan... Ali ovaj u Orlandu nije klasični Disney Land, ovo je Disney World! Najveći i glavni Disney zabavni park u svijetu!

Space... The final frontier... These are the voyages of the starship Enterpri... Ups!
Ispričavam se... :D
U subotu smo išli u Kennedy Space centar na Cape Canaveralu, mjestu od kuda je Apollo 11 1969. godine poletio prema Mjesecu i ostavio prve tragove ljudske civilizacije na objektu koji nije Zemlja. Predivan osjećaj! Cijelo mjesto, svi centri i generalni osjećaj dok ste tamo - nešto neopisivo!

Petak je! Prvo smo mislili da ćemo napokon imati jedan dan za čisti odmor, budući da smo završili sa našim prezentacijama radova... Ali eto, UCF i McNair su nas iznenadili s odličnim poklonom, da ga tako nazovem... Iznenadili su nas s putom u Miami!
Iako je put od Orlanda do Miamija stvarno dug, definitivno se isplatilo! Miami je prekrasan! Za mene, kao ljubitelja visoke gradnje i arhitekture, vidjeti Miami, grad pun hotela i zgrada s preko 50 katova, Miami je san snova! Dobro, osim New Yorka i sl. gradova! :P Ali Miami je prekrasan na svoj način! Tropska džungla od betona i asfalta s prekrasnom pješćanom plažom! Eto, to vam je ukratko Miami!

Uživajte u slikama! ;)

Opet je krenuo dan na veoma uzbudljiv način - buđenjem u 7 ujutro. Današnji dan je dan kada prezentiramo svoja istraživanja koja smo pripremili taman prije našeg dolaska na Floridu. Prvo smo otišli u McNair ured gdje smo obavili završne pripreme, psihičke i akademske. Meni je ovo prva prezentacija istraživačkog rada ikad, pa me je držala lagana nervoza taman prije prezentiranja. Međutim, kao i uvijek - nije bilo razloga za brigu.

Nisam baš sto posto zadovoljan sa svojim prezentiranjem, ali ipak mislim da sam obavio posao na razini koja se očekivala od mene. Čak bi rekao da je bilo dosta ljudi nsa svim našim prezentacijama, a ono što me još više iznenadilo je količina stvarno pametnih pitanja koja smo dobili od publike. Znao sam da su Amerikanci uvijek raspoloženi za pitanja, ali ipak nisam mislio da su ovako raspoloženi. Sve u svemu, nadam se i planiram nastaviti svoju istraživačku karijeru tako da dobim novu priliku kao što je ova, ali čak bolju!

Današnji dan je bio poseban... Toliko zanimljivih ljudi, toliko zanimljivih novih stvari...

Počevši od jedne jako simpatične gospođe koja se bavi književnošću i pisanjem veoma kreativnih i zabavnih poema, krećemo u novi dan. Dr. Cecilia Milanes nam je predstavila svoj rad i svoje poeme, dala nam je svoje knjige koje je i potpisala te smo slušali nakratko i njen CD sa poemama. Moram priznati da sam čak i uživao, iako to nije baš moj stil književnosti.

Zatim smo imali sastanak sa jednom od najzanimljivijih osoba koje sam ikad upoznao i jednostavno mi je čast poznavati takvu osobu. Riječi na ovom blogu to ne mogu opisati... Puno toga se ne može opisati riječima, ali ovu osobu je grijeh opisivati, jer nema tih riječi koje su vrijedne toga ili koje mogu to opisati onako kako bi uistinu trebale. Ambasadorica Harriet L. Elam-Thomas je direktorica UCF Diplomacy Programa i bivša ambasadorica SAD-a u Senegalu. Ambasadorica je bila toliko zainteresirana prema svemu što smo joj rekli... Bila je stvarno zainteresirana u svaki naš hobi, sve što radimo, zašto to radimo itd. Mislim da ni naši vlastiti roditelji nisu tako fascinirani svime što radimo... Čudno, nije li? :P Ambasadorica Elam-Thomas nam je ispričala puno svojih iskustava kojima nam je htjela približiti važnost diplomacije i međunarodnih odnosa, koje, kako ona kaže, dosta ljudi ne razumije i misli da je sjedenje za stolom, pijuckanje kave sa stranim ambasadorima i samo druženje. Puno je to više od onoga što ljudi vide!

Na kraju smo otišli pratiti prezentacije na Information Fluency konferenciji koja se održava na UCF-u. Neke su prezentacije bile dobre, neke ne (npr. ona na koju sam ja išao), ali generalno se činilo kao zgodna stvar. Jedini generalni problem je što je ova konferencije bila namjenjena za nastavno osoblje, pa se ni nismo baš mogli skroz pronaći u tome. No, ako netko razmišlja o nastavnoj karijeri, ovo je pravo mjesto za vas!

Uuuuu, da, Ozren je sudjelovao na poster sekciji konferencije, gdje je prezentirao projekt na kojem je sudjelovao kao član organizacijskog odbora: International Student Research Symposium. ISRS je prva potpuno online konferencija na kojem bilo koji student ili studentica iz bilo kojeg kraja svijeta ima priliku prezentirati svoja istraživanja! Bravo za njega! ;) 

Nakon što smo se probudili i vidjeli oblačno nebo na Floridi po prvi puta od kad smo ovdje, krenuli smo sa Rosen College kampusa na centralni UCF kampus. Kiša je padala poprilično jako tijekom cijelog jutra, ali samo nekoliko sati nakon što smo došli na kampus je prestala, tako da je na kraju sve bilo sasvim OK. Bio je dosta topao dan, što nije toliko normalno za nas sve koji smo došli tu, budući da u Hrvatskoj kišni dani obično sa sobom donose i blago ili manje blago zahladnjenje.

Ovaj je dan bio namjenjen za razgledavanje i bolje upoznavanje sa UCF kampusom, a usto smo mogli naučiti i nekoliko trivijalnih stvari o samom kampusu i UCF-u. Imali smo odličnog vodiča za naše razgledavanje, simpatičnu i izuzetno energičnu curu koja se zove Vu. Vodila nas je od McNair ureda, gdje provodimo većinu našeg slobodnog vremena pišući ove blogove, do zgrade Studentskog Zbora. Ta zgrada je ogromna, zapravo veća od FOI-a... Nekoliko puta. :D Zgrada na nekoliko katova skriva puno toga, od dućana sa potrepštinama za studente do hrane i pića. Centar ove zgrade je ujedno i centar samog kampusa, što je zanimljiv podadatak, a prepoznatljiv je po zlatnom pegazu  (logotipu UCF-a). Ako niste znali, UCF koristi zapravo dva logotipa... Viteza kojeg nazivaju Knightro koji se koristi za sve sportske aktivnosti UCF-a te prije spomenutog pegaza koji se koristi u akademskim aktivnostima, a zajedno čine fenomenalan brand za UCF. Inače, UCF stvarno puno ulaže u svoj branding što je posebno zanimljivo za gledati, pogotovo zato što na kampusu ne možete proći ni 2 minute bez da vidite nekog studenta u UCF "obleki", kako bi se reklo!
Nakon zgrade Zbora smo došli do tzv. Millenium Mall dijela. Kada čujete riječ mall, prvo što vam može pasti na pamet bi mogla biti zgrada kao što je Avenue Mall u Zagrebu... U ovom slučaju biste bili skroz u krivu da tako razmišljate. Naime, Millenium Mall je samo ogromno prostranstvo, tj. polje na kojemu UCF održava različite skupove i događaje za najrazličitije svrhe. Ali biti tu je poseban osjećaj!
Zadnji dio našeg razgledavanja je bilo obilaženje zgrada njihovih fakulteta, tj. department buildings. Obišli smo zgradu inžinjerstva (tj. njih tri, koliko ih ima), zgradu poslovne administracije i mnoge druge.

Cijelo ovo mjesto, cijeli ovaj kampus vas zapravo motivira na učenje i stvarno se čini kao mjesto koje potiče znatiželju i rad. Međutim, moguće je da ovaj osjećaj ima veći utjecaj na nekoga kao što smo mi, stranci za ovaj svijet, koji smo fascinirani potpuno drugačijom organizacijom sveučilišta. Možda bi se nakon jednog semestra ovdje čak toliko priviknuli na ovo da bi nam postalo normalno i ništa posebno... Na kraju, sve što vam mogu reći je da bi trebali ovo vidjeti vlastitim očima!

Nakon poprilično zabavnog vikenda došlo je vrijeme da se vratimo u normalni svijet i počnemo raditi nešto korisno. Za početak, potrebno je probuditi se nešto ranije!
Ponedjeljci nisu zabavni, to je činjenica, ali današnji ponedjeljak je bio fenomenalan! Prvo što smo imali u planu je otići u razgledavanje UCF knjižnice. Generalno, dvije osobe su nas provele kroz knjižnicu. Meg Scharf (Associate Director for Public Services) and Laila Miletić-Vejzović (gospođa radi u Special Collections & University Archives uredu). Laila je Hrvatica, a to nas je stvarno obradovalo! Vidjeti i upoznati nekoga tko je Hrvat na UCF-u nije nešto što smo očekivali! Laila je provela zadnjih 37 godina u Sjedinjenim Državama, a nije zaboravila svoj materinji jezik. Nisam to očekivao, budući da je stvarno dugo već u SAD-u.

Knjižnica UCF-a je ogromna i poprilično impresivna, sa velikim količinama prostora koje studenti UCF-a mogu koristiti kao mjesta za učenje, istraživanje itd. Knowledge Commons je dio knjižnice u kojem studenti mogu tražiti za pomoć u traženju materijala za svoja istraživanja, što se čini kao poprilično korisna usluga. Još jedna impresivna i vjerojatno svima "cool" stvar je mogućnosti iznajmljivanja 40 iPada te 50-tak laptopa za svrhe rada u knjižnice, tako da studenti ne moraju nositi svoje laptope i ostale uređaje.

Nakon knjižnice smo imali ručak s Dr. Elliotom Vittesom (Interim Vice Provost and Dean of Undergraduate Studies). Nemojte me pitati da vam obrazložim što je ta funkcija u stvarnosti... :P Ukratko, prevažna osoba! Pridružio nam se i Dr. Rick Schell (Vice President and Chief of Staff). Ovo je dvoje ljudi kojima se najviše trebamo zahvaliti za naš boravak ovdje, jer su oni ti koji podržavaju McNair program kroz svoje pozicije. Zanimljivi su ovo ljudi, a posebno je interesantno što su pričljivi i opušteni, što mi stvarno daje dojam kao da su iskreno zainteresirani u sve što radimo i zašto zapravo jesmo na UCF-u trenutno. Tako da... Hvala Dr. Schell i Dr. Vittes!

Naš zadnji sastanak dana bio je s International Services centrom. Upoznali smo se s Chrisom Legoullonom (Recruiting Coordinator) te Markom Hartmanom (Associate Director). Njih dvoje su nam pojasnili više-manje sve što nas je zanimalo o studiranju kao strani državljanin na UCF-u. Na prvi pogled bi mogli pomisliti da je kompliciran postupak, ali zapravo je sve poprilično jednostavno, kroz nekoliko koraka. Jedino je skupljanje papira malo veći problem, ali nakon toga, ništa strašno. I da, skupite još kojih 30-tak i više tisuća dolara, i spremni ste za jednu godinu na UCF-u. :D

Naš prvi vikend ovdje u Floridi smo proveli tako da se zabavimo i kulturno uzdižemo!

Ustali smo se poprilično rano kako bismo u subotu išli u Universal zabavni park. Bilo je preeeeeezabavno tamo! Ja inače nisam osoba koja voli ovaj tip zabave, ali nakon nekoliko roller coastera (i 10-tak ponavljanja) te slobodnog pada koji zapravo nije slobodni pad već neka čudna igra s umom, mogu reći je bilo feeeenomenalno! Ovo je defitivno nešto što ću ponovoviti! :D

Nedjelja je za mene možda bilo nešto posebnija od subote u Universalu... Zašto, pitate se? Dobili smo jedno iznenađenje... Otišli smo gledati mjuzikl Wicked, jedan od poznatijih mjuzikla s Broadwaya! Puno ljudi vjerojatno nema blage veze o tome što je Wicked, ali za mene, osobu koja je upoznata s ovime i koja je htjela vidjeti Wicked od kad zna za taj mjuzikl, ovo je bilo nevjerojatno iskustvo! Zapravo su mi se oči zasuzile u jednom trenutku tijekom meni najdraže scene u predstavi... Da, toliko mi je dobro bilo!

OK, drugi dio prvog dana je ukljucio jedan bitan dio koji zasluzuje poseban blog post... Citajte dalje! :)

Završni sastanak za prvi dan bio je s Dr. Maribeth Ehazs, potpredsjednicom UCF-a za Student Development and Enrollment Services divizije UCF-a. Ono što smo čuli od nje je stvarno neopisivo. Centar rasprave bile su dvije stvari/projekta koje UCF primjenjuje na svom kampusu. Prva stvar je tzv. Pantry. O čemu se tu radi? Ova ideja, koja je rođena u jednom "razredu" studenata je fokusirana oko pomoći studentima s lošijom financijskom ili obiteljskom situacijom. Oni u slučaju potrebe mogu doći u centar gdje će dobiti ono što im je potrebno za njihov studij, bile to knjige, hrana ili nešto sasvim treće što im je od važnosti. Nevjerojatno je koliko su studenti zapravo svjesni tog problema i kako su oni stvorili te na kraju i realizirali ideju. Ako sam dobro shvatio, cijeli centar nadzire jedna službena osoba s UCF-a a sve ostalo vode studenti volonteri. Osim toga, na UCF-u se prakticira i tzv. Creativity School for Children. Čini mi se da je sustav još uvijek u nekoj čudnoj eksperimentalnoj fazi, ali bez obzira na to zvuči fenomenalno. UCF zapravo nudi svojim studentima da drže edukacije djeci na nekoliko načina... Od studenta prema grupama djece do studenata roditelja prema vlastitoj djeci. Dr. Meribeth Ehazs priča o tome s tolikom strašću da sam tijekom njenog pričanja zapravo razmišljao o tome što mi je impresivnije, njen govor ili ili tema njenog govora.

Za kraj, jedva čekam sve što nas čeka dalje... :D

P.S.
Slike opet dolaze naknadno zbog tehnickog problema. 

Nevjerojatan je osjećaj kada se probudite u četiri ujutro i prvo na što pomislite je da ćete za manje od 24 sata biti na drugom kraju svijeta. Tako je započeo moj dan jučer, u četvrtak 7. ožujka. U jednom trenutku sam bio doma u toplom krevetu, u drugom trenutku sam već bio na letu za Amsterdam, zatim New York i zatim na avionu za završnu destinaciju... Orlando, Florida. Naravno, nisam išao sam... Bili su tu još i Alenka, Danijel, Neva, Ozren i Igor! Sve što mogu reći za ovu ekipicu je da su fenomenalni! Upoznao sam puno ljudi i vidio mnoge grupice ljudi koji se dobro slažu, ali ova grupa je jednostavno kliknula kao dvije uzastopne Lego kocke! Kada vam putovanje od puna 24 sata postane prezabavno iskustvo i jedan od boljih dana u životu, znate da ste u dobrom društvu!

No, sada smo napokon u Orlandu. Po lokalnom vremenu smo došli negdje oko pola 11 navečer, što bi po zagrebačkom vremenu bilo pola 5 ujutro (idućeg dana). Na aerodromu nas je dočekala poznata ekipa: Natalia Sepulveda te Michael Aldarondo Jeffries, direktor McNair i RAMP programa na University of Central Florida (u daljnjem tekstu jednostavno UCF). Michael je naš glavni domaćin, štoviše, odličan domaćin.

Noć koja je prošla kao 5 minuta je bila uvod u odličan prvi dan na kampusu UCF-a. Naše obaveze za prvi dan su tri sastanka s jako zanimljivim ljudima na prezanimljivim pozicijama na UCF-u. Redom, Ulla Isaac, vršiteljica dužnosti direktora koja radi u Career Services & Experiential Learning centru. S njom smo raspravljali o mogućnostima za obavljanje prakse za sve studente UCF-a. Ukratko, sustav i procesi koje UCF koristi za nuđenje praksi studentima su daleko ispred naših principa, a kamoli onoga što se stvarno radi. Zatim smo se spustili kat niže u istoj zgradi gdje nas je ugostio Dr. Bill Blank, direktor Career Development centra. Ispričao nam je kako centar koji on vodi priprema studente za tržište rada, od pripreme CV-a do pripreme za intervjue i naravno, puno više toga.

P.S.

Slike ce biti dodane naknadno!