Naš prvi radni dan u Lavalu osvanuo je vjetrovito, hladno i s pokojom snježnom pahuljom. Ustali smo rano, doručkovali u hostelu i već tada upoznali dio ekipe iz Španjolske i Njemačke.
Domaćini Francuzi su nas nakon doručka dočekali i pokazali put do fakulteta na kojem je već sve bilo spremno za početak trećeg i ujedno posljednjeg IP E-Discovery programa.
Raspored E-Discovery programa
Na samom ulazu domaćini su nas dočekali s prigodnim poklončićima u kojima smo našli kartu Lavala te promotivne materijale njihovog fakulteta kao i akreditacije.
U točno 9 sati (Francuzi su zaista točni) počela su uvodna predavanja o E-Discovery programu, njegovim početcima, uzrocima, problemima koji se pojavljuju u tom području, kulturalnim razlikama, problemima u komunikaciji između međunarodnih studenata i sl.
Podjela akreditacija
Gospođa Marlies Nijenhuis je imala vrlo zanimljivu prezentaciju te nas je uspjela sve razbuditi svojim domišljatim primjerima o različitim stereotipima koje većina nas stvara o drugim kulturama. Osim toga dobili smo upute da Francuze uvijek moramo uvodno pozdraviti s „Bonjour!“, poljubiti četiri puta (Četiri puta???) te ih na kraju treba pozdraviti s „Merci, au revoir!“ U suprotnom ćemo ispasti nepristojni (a to ne želimo, ne).
Uvodno predavanje Carle Bombeld
Nakon svake prezentacije slijedile su kratke pauze koje su bile izvrsna prilika za upoznavanje s ostalim ekipama iz Španjolske, Engleske, Nizozemske, Njemačke, Švedske i naravno Francuske. Iako još uvijek ne znamo tko je s kim u timu i tko će s kim raditi na projektu, bilo je vrlo zanimljivo upoznavati ostatak ekipe.
FOI ekipa
U popodnevnom dijelu programa bio je red i na nas. Kristina i Igor su bili predstavnici našeg tima te su isprezentirali dio onog što smo trebali napraviti prije dolaska kao dio našeg Home Assignment-a. Naš pratioc na putu, asistent Boris je rekao da je bio vrlo ponosan na nas. Hvala Boris! :)
Prezentacija naše ekipe
U pet sati je naš službeni dio programa na fakultetu završio, međutim već u šest smo bili u centru grada i imali prijam kod gradonačelnika grada Lavala. Osim tople dobrodošlice, probali smo i francusko vino.
Prijem kod gradonačelnika Lavala
S dijelom francuske i nizozemske ekipe
Na sljedećoj slici vidite dio hrvatske ekipe s gospođom Marlies Nijenhuis kojoj smo prije fotografiranja morali obećati poslati fotografiju. Naravno da jesmo :)
S gospođom Marlies Nijenhuis
Nakon službenog prijema imali smo sat vremena slobodno i priliku konačno otići do najbližeg supermarketa. Ugodno smo se iznenadili s NEprevelikim cijenama. Čini se da Francuska sve u svemu i nije toliko skupa koliko smo očekivali. Nekako je svima odmah postalo toplije oko srca nakon te kupovine. :D
Poslije toga krenuli smo prema hotelu te tijekom vožnje autobusom dalje razmjenjivali iskustva s novim prijateljima.
Povratak u hostel
Dan prvi je uspješno završio. Jedva čekamo sutrašnji dan i nove izazove!
Evo, zadnji E-discovery program je pred nama. Sedam država je izabralo svoje predstavnike za dostojno zatvaranje ovog programa. U tih 7 zemalja i ovaj put nalazi se i Hrvatska, točnije predstavnici Fakulteta organizacije i informatike.
Kao i svih godina prije, na ovom blogu ćete pronaći avanture FOI-evaca u bijelom svijetu, odnosno u Lavalu koji se nalazi u Francuskoj.
IP E-Discovery Team 2013
Da bismo stigli u Francusku, naravno, morali smo se ukrcati u zrakoplov koji je bio jako mali i nije baš ulijevao povjerenje. Dovoljno je reći da je s jedne strane bio fluorescentno zelene, a s druge strane ljubičaste boje.
Zabrinuta lica na ulasku
Unatoč avionu koji je ličio na jeftini disko i pilotima koji upravo odrađuju praksu stigli smo u Pariz i iskoristili tu priliku da napravimo nove profilne slike za Facebook.
Hoćemo nove profilne
Nakon 4 sata truda uspjeli smo napraviti zadovoljavajuće slike (pogledajte naše profile) pa smo polako krenuli za Laval. Bili smo ugodno iznenađeni čudnim vlakovima koji ne kasne i ne voze brzinom Peglice. Dugo smo se čudili, no ljudi su nam objasnili da je kod njih normalno da vlakovi kreću na vrijeme i da idu brzinom od nekih 350km/h.
Francuski zmajevi
Nakon tri izgubljene partije bele shvatio sam da je sigurno brzina od 350 km/h kriva za lošu sreću i da mi se više sviđaju vlakovi HŽ ... u njima bi zasigurno stigli odigrati ovu zadnju partiju do kraja.
Bela
U Lavalu su nas dočekali divni domaćini i doveli nas do našeg hotela s manje zvjezdica od broja Španjolki ( samo dvije su tu).
Bela
Unatoč gostoprimstvu domaćina, nismo uspjeli pronaći trgovine kako bismo kupili paštete i kruh da jedemo kao pravi Balkanci, tako da smo morali naručiti pizze iz restorana i jesti kao pravi Europljani (60€ =4 pizze) na hodniku s improviziranih stolova. E da, zaboravih napomenuti da nismo ni sigurni da li smo smješteni u Lavalu jer smo vidjeli neki znak na kojem je pisalo Laval i bio je prekrižen. No i to ima pozitivnih strana, možemo uživati u pogledu na industrijsku zonu i loviti zečeve u obližnjoj šumi ako ogladnimo.
Stigla hrana
Nemojte ovaj post shvatiti ozbiljno jer on je napisan da vam ne bude previše žao što niste s nama. Da vam opišemo sve lijepo što smo ovdje vidjeli, bili biste ljubomorni. :P
