Kao i prethodnih dana, i ovaj dan je osvanuo u prohladnom i vjetrovitom ozračju. Za dobar početak dana i dobivanje potrebne energije za nove radne pothvate, svi smo doručkovali u našoj Formuli 1 :), (našem hotelu). Nakon doručka, zaputili smo se prema fakultetu, i to što bržim hodom, jer sad već postoji borba za utičnicama za laptope. Standardno, u 9:00 h smo dobili smjernice o tome što ćemo raditi i informacije o večerašnjem partiju (o čemu će biti riječ više u nastavku) te su krenula nova predavanja. Na predavanjima smo imali čast slušati predavanje gospodina Arnim-a Eijkhoudt-a o računalnoj forenzici i predavanje Eric-a Filiol-a o rudarenju teksta, dok su studenti prava i arhiviranja ovaj put odvojeno od nas IT studenata slušali predavanja vezana uz njihovu domenu.
Nakon odslušanih predavanja, došlo je vrijeme za ručak, koji smo i ovaj put dijelili mi :), iako smo trebali odbrati iduću zemlju za taj posao. Međutim, kako se nama dijeljenje ručka prethodni dan veoma svidjelo, odlučili smo to ponoviti i ovaj dan.
Nakon što su svi ručali „fantastične“ sendviče s „hrenastom majonezom“ (da, majonezom s hrenom, to je ovdje normalna stvar), zaputili smo se prema svojim učionicama u kojima smo sa svojim timovima radili na našem novom zadatku koji smo i ovaj put trebali dovršiti do 16:00 h.
U 16:00 h, prezentacije svih timova su bile predane i došao je red na prezentiranje. Ovaj put je bio izvučen tim 10 kao „dobitnik“ te je imao čast prikazati urađeno tokom 3 h rada. Osim toga, dobili smo i detaljne informacije o iščekivanom partiju :).
Napokon, došlo je i 17:00 h i svi smo se žurno zaputili prema našem hotelu, kako bi se nešto malo odmorili i spremili za party. Party je bio u središtu Laval-a u kafiću pod nazivom Le Duplex, u kojemu se organiziraju studentske zabave.
Došlo je i 21:00, svi smo se spremili i uredili i lagano se zaputili prema autobusnoj stanici za Laval i naš party :) Bus nas je dovezao do kafića, i tu je krenuo party :) Ljudi su se polagano skupljali, a mi smo naručili i naša prva pića :)
Nakon par minuta, kafić se u potpunosti napunio i gotovo da nije bilo prostora za hodanje. Svi su se opustili i u ritmu muzike i uz pokoje piće zabavljali, što možete vidjeti na idućih nekoliko slika.
U 1:00 h, party je završio i morali smo se zaputiti nazad u hotel pošto gotovo ništa u gradu više nije radilo. Krenuli smo u hotel, i to pješice :/, jer poslije 22:30 h više nema prijevoza do našeg smještaja. Put je trajao „kratkih“ 1 h hoda :D pa smo tako poslije 2 h ujutro stigli svi živi i zdravi u hotel i krenuli na spavanje jer smo se već ujutro rano morali opet dizati i ići na predavanje.
I tako, četvrti dan je završio, i opet krećemo u nove zanimljive izazove :) Pozdrav svima iz Lavala :)
Nakon prvog dana i početne euforije došao je drugi dan. Na sreću francuzi su dobro raspodijelili dozu euforije i na drugi dan. Ono što je bilo pred nama je upoznavanje s osnovama Intenzivnog programa te s samim zadatkom koji nas očekuje. Predstavljanje zadatka bilo je bez previše detalja i nije plijenilo previše pozornosti. Zanimljiv je bio trenutak kada su se ljudi odjednom zabrinuli i počeli gasiti torente (iz dvorane se moglo na par mjesta čuti „nisam ja“), a razlog nagloj promjeni raspoloženja bilo je nenadano prisustvo dvojice policajaca.
Dvojica policajaca su bili prisutni iz drugog razloga. Naime, voditeljica projekta je opširno i zastrašujuće objasnila da su oni ovdje kako bi predali dokazne materijale poslane od strane Interpola i Europske komisije kako bi se nad njima provela istraga. Stick s dokaznim materijalima u zapečaćenoj vrećici je bio predmet ostatka predavanja. U suštini, predavanje se bavilo odgovorom na pitanje što biste učinili s tim stikom; ne, odgovor nije „zaštekali bi ga u kompjuter“.
Nakon što je zapečaćeni stik napustio prostoriju uzbuđenje se nastavilo lutrijom u obliku raspodjele u internacionalne timove. Bilo je dosta „naaaaa“ i „jesss“ zvukova u dvorani, no u konačnici svi su imali svoje timove. Hrvatska je u svakom timu bila predstavljena s jednim ili dva studenta.
Nakon loto izvlačenja, imali smo priliku upoznati se s članovima tima koje smo dobili te podijeliti s njima svoje snage i slabosti.
Nakon ručka došlo je vrijeme da se bacimo na googlanje teme koja nam je bila dodijeljena tijekom lutrije. Teme su uglavnom bile zanimljive te je naš zadatak bio utvrditi koliko te teme utječu na europu i u kojoj mjeri. Za dobivene teme timovi su krenuli s naprednim googlanjem po sporom internetu te su svoje rezultate imali spremne „by 4:00 pm SHARP!“ od čega su tri tima svoje rezultate imali priliku i prezentirati.
Intenzivni program se nastavio "Intezivnim Party-em“ u „Le Palais de la Biere“ (Palača Pive) ili na hrvatskom "raj za hrvate“.
Dokaz hrvatske dominacije bio je vidljiv nekoliko trenutaka kasnije, kada su zauzete strateške pozicije ispred 120 litara pive i za stolom s mesnim proizvodima.
Boris i djevojke su eksterno pozicionirali hrvatsku svojim umijećem rezanja kobasa i kruha, dok su momci bili zaduženi za kreiranje opće opuštajuće atmosfere. Rezultati su bili očiti, pošto se prostorijom moglo čuti „živjeli“ u velikom broju naglasaka.
Hrvatska nastavlja svoj pohod na eDiscovery 2013 i sutra :)
Naš prvi radni dan u Lavalu osvanuo je vjetrovito, hladno i s pokojom snježnom pahuljom. Ustali smo rano, doručkovali u hostelu i već tada upoznali dio ekipe iz Španjolske i Njemačke.
Domaćini Francuzi su nas nakon doručka dočekali i pokazali put do fakulteta na kojem je već sve bilo spremno za početak trećeg i ujedno posljednjeg IP E-Discovery programa.
Na samom ulazu domaćini su nas dočekali s prigodnim poklončićima u kojima smo našli kartu Lavala te promotivne materijale njihovog fakulteta kao i akreditacije.
U točno 9 sati (Francuzi su zaista točni) počela su uvodna predavanja o E-Discovery programu, njegovim početcima, uzrocima, problemima koji se pojavljuju u tom području, kulturalnim razlikama, problemima u komunikaciji između međunarodnih studenata i sl.
Gospođa Marlies Nijenhuis je imala vrlo zanimljivu prezentaciju te nas je uspjela sve razbuditi svojim domišljatim primjerima o različitim stereotipima koje većina nas stvara o drugim kulturama. Osim toga dobili smo upute da Francuze uvijek moramo uvodno pozdraviti s „Bonjour!“, poljubiti četiri puta (Četiri puta???) te ih na kraju treba pozdraviti s „Merci, au revoir!“ U suprotnom ćemo ispasti nepristojni (a to ne želimo, ne).
Nakon svake prezentacije slijedile su kratke pauze koje su bile izvrsna prilika za upoznavanje s ostalim ekipama iz Španjolske, Engleske, Nizozemske, Njemačke, Švedske i naravno Francuske. Iako još uvijek ne znamo tko je s kim u timu i tko će s kim raditi na projektu, bilo je vrlo zanimljivo upoznavati ostatak ekipe.
U popodnevnom dijelu programa bio je red i na nas. Kristina i Igor su bili predstavnici našeg tima te su isprezentirali dio onog što smo trebali napraviti prije dolaska kao dio našeg Home Assignment-a. Naš pratioc na putu, asistent Boris je rekao da je bio vrlo ponosan na nas. Hvala Boris! :)
U pet sati je naš službeni dio programa na fakultetu završio, međutim već u šest smo bili u centru grada i imali prijam kod gradonačelnika grada Lavala. Osim tople dobrodošlice, probali smo i francusko vino.
Na sljedećoj slici vidite dio hrvatske ekipe s gospođom Marlies Nijenhuis kojoj smo prije fotografiranja morali obećati poslati fotografiju. Naravno da jesmo :)
Nakon službenog prijema imali smo sat vremena slobodno i priliku konačno otići do najbližeg supermarketa. Ugodno smo se iznenadili s NEprevelikim cijenama. Čini se da Francuska sve u svemu i nije toliko skupa koliko smo očekivali. Nekako je svima odmah postalo toplije oko srca nakon te kupovine. :D
Poslije toga krenuli smo prema hotelu te tijekom vožnje autobusom dalje razmjenjivali iskustva s novim prijateljima.
Dan prvi je uspješno završio. Jedva čekamo sutrašnji dan i nove izazove!
Evo, zadnji E-discovery program je pred nama. Sedam država je izabralo svoje predstavnike za dostojno zatvaranje ovog programa. U tih 7 zemalja i ovaj put nalazi se i Hrvatska, točnije predstavnici Fakulteta organizacije i informatike.
Kao i svih godina prije, na ovom blogu ćete pronaći avanture FOI-evaca u bijelom svijetu, odnosno u Lavalu koji se nalazi u Francuskoj.
Da bismo stigli u Francusku, naravno, morali smo se ukrcati u zrakoplov koji je bio jako mali i nije baš ulijevao povjerenje. Dovoljno je reći da je s jedne strane bio fluorescentno zelene, a s druge strane ljubičaste boje.
Unatoč avionu koji je ličio na jeftini disko i pilotima koji upravo odrađuju praksu stigli smo u Pariz i iskoristili tu priliku da napravimo nove profilne slike za Facebook.
Nakon 4 sata truda uspjeli smo napraviti zadovoljavajuće slike (pogledajte naše profile) pa smo polako krenuli za Laval. Bili smo ugodno iznenađeni čudnim vlakovima koji ne kasne i ne voze brzinom Peglice. Dugo smo se čudili, no ljudi su nam objasnili da je kod njih normalno da vlakovi kreću na vrijeme i da idu brzinom od nekih 350km/h.
Nakon tri izgubljene partije bele shvatio sam da je sigurno brzina od 350 km/h kriva za lošu sreću i da mi se više sviđaju vlakovi HŽ ... u njima bi zasigurno stigli odigrati ovu zadnju partiju do kraja.
U Lavalu su nas dočekali divni domaćini i doveli nas do našeg hotela s manje zvjezdica od broja Španjolki ( samo dvije su tu).
Unatoč gostoprimstvu domaćina, nismo uspjeli pronaći trgovine kako bismo kupili paštete i kruh da jedemo kao pravi Balkanci, tako da smo morali naručiti pizze iz restorana i jesti kao pravi Europljani (60€ =4 pizze) na hodniku s improviziranih stolova. E da, zaboravih napomenuti da nismo ni sigurni da li smo smješteni u Lavalu jer smo vidjeli neki znak na kojem je pisalo Laval i bio je prekrižen. No i to ima pozitivnih strana, možemo uživati u pogledu na industrijsku zonu i loviti zečeve u obližnjoj šumi ako ogladnimo.
Nemojte ovaj post shvatiti ozbiljno jer on je napisan da vam ne bude previše žao što niste s nama. Da vam opišemo sve lijepo što smo ovdje vidjeli, bili biste ljubomorni. :P