Dan odlaska..
Prva sam bila na doručku i moram reći da sam se po pravo najela :D
Nažalost, morali smo se rastati od naših kolega iz Chicaga koje smo ostavili u Dubrovniku, srećom po njih, oni su si za taj dan uzeli kratki izlet s brodicom po otočićima. Nastavili smo dalje put Zadra s kolegicama iz Floride. U Zadru nas je dočekao najmoćniji (moćan moćan) turistički vodič, Roko!
Crkva u Zadru
Pozdrav suncu i moja visina :D
Proveo nas je kroz malo kroz Zadar, vidjeli smo pozdrav suncu i putem sreli Heather! Popili smo kavicu (weeeeee :D) i ostavili kolegice s profesoricom Violetom, a mi "Varaždinci" smo nastavili za kišni, hladni i vjetroviti Varaždin.
Ovim putem se želim zahvaliti Sveučilištima University of Central Florida i De Paul na ovoj divnoj avanturi i predivnom iskustvu s kolegama iz SAD-a. Bilo mi je odlično i nadam se da ste se lijepo proveli u Hrvatskoj. :)
Četvrtog dana smo krenuli u posjet Starom gradu Dubrovnika. Ekipa se odlučila za obilazak po zidinama, a ja sam odlučila da je za mene ipak to loša ideja. Zašto? Svi koji me znaju, znaju koliko sam i blijeda, i samih 15 minuta na tom suncu gore vjerojatno bi dovelo do toga da bi se mene vozilo na hitnu zbog opekotina. Enivejz, Viktor i ja smo odlučili lunjati Starim gradom, obišli smo crkvice, spomenike, Stradun i izložbu u spomen dubrovačkim braniteljima Domovinskog rata.
Viktor i ja u šetnji na Stradunu
Dubrovnik! :) (i neka gospoda ^^)
Pošto imam kolegicu u Dubrovniku, našla sam se s njom, popila kavicu, pojela sladoled, posjetila samostan (Ženski učenički dom) i oko 5 popodne smo krenuli nazad pema našem hotelu. Kratki odmor i opet kava su mi dobro došli.
Dok se ostali kupaju, ja sam guštala u pogledu na planine i more i crnoj, crnoj kavi.
Volim kavu, što ću. :D
Navečer smo odlučili naći restoran gdje bismo mogli večerati i pratiti utakmicu. Poznata po svojim točnim prognozama, rekla sam da Hrvatska gubi i da idemo domaaaa. Nažalost cijelim ovim putem, osobno sam susretala ugostitelje koji imaju očito jako lošu ugostiteljsku izobrazbu. Gledam to sa svoje neke 'profesionalne' strane (završila ugostiteljsku školu) da su ugostitelji kojima gost UVIJEK treba biti na prvom mjestu, nisu baš bili najbolje nastrojeni. Tako smo i za večerom imali, hajmo to tak reć' neugodnosti s konobaricom koja nas je posluživala. Razumijem ja da ti je već dosta posla, i vruće ti je i živčana si i sve, ali prekretanje očima, „facepalm“ i odsutnost smješka na licu nisu dozvoljeni. Pogotovo kod plaćanja gdje smo htjeli razdjeliti račune, pa je još oko toga dizala strku (ono, sori ti što si lijena napraviti više računa), a onda je još došlo i do toga da je na račun uračunat couvert koji je u cjeniku spomenut kao da se izdaje na cijeli račun, ne po osobi (btw. Nikad u životu nisam čula za couvert :O ).
Bilo kako bilo, ugostitelji na dalmatinskoj obali pod hitno moraju na nove tečajeve. Ne, ne šalim se, MORAJU.
Inače, zadnjih par tjedana provela sam na palenta-dijeti (nije dijeta nego ušteda novaca zapravo, palentu možete DOSLOVNO jesti bilo s čim), pa mi je u ovih par dana već počela i nedostajati moja palenta. I onda iznenađenje za doručkom, PALENTA! <3
Brzo smo pojeli i krenuli put Dubrovnika. Na putu smo stalu na Cetini i malo živali u dalmatinskim pjesmama i predivnoj prirodi. Nastavili smo zatim prema Dubrovniku, zastali na cesti kako bi se osvježili domaćim voćem i tu sam došla u strašnu dilemu jer se nikako ne mogu sjetiti (a ni Google ne zna) koji je naziv za trešnje. Ne, ne može to biti cherries jer su to višnje, a višnje i trešnje nisu isto! :D
Voćeeeee :D
Stali smo također i u Neumu. Ja sam inače, veliki ljubitelj Hercegovine pa je stajanje u Neumu bilo oduševljavajuće za mene. Popila sam izvrsnu kavu (crnu k'o noć i veoma jaku – just the way I like it), ostatak ekipe je ručao i nakon nekih sat vremena bili smo spremni za Dubrovnik.
Neum
U busu smo razgovarali s kolegama studentima o obrazovanju, matematici i varanju na ispitima u Americi. Zaključili smo da oni matematiku rastavljaju na mnogo dijelova pa tako imamo algebru, trigonometriju, geometriju, linearnu matematiku kao zasebne kolegije, a varanje na ispitima je strogo kažnjivo tako da Amerikanci nemaju naviku prepisivati ili koristiti plagijate seminara i eseja. Možda bi se mogli ugledati na njih. ;)
Kada smo stigli u Dubrovnik, smjestili smo se u hotel Adriatic na samom ulazu u Dubrovnik, pa je ekipa otišla na kupanje, a ja sam ostala u hotelu jer je sunce za moju bijelo blijedu put ipak bilo prejako. Hotel je zgodan, s odličnim pogledom na more i uvalu.
Obavili smo i večericu malo kasnije, prošpancirali (dada, špancirali, pak smo varaždinici -ish) i sad idemo puniti baterije za sutrašnje istraživanje grada Dubrovnika.
Adios ekipica, čitamo se :)
Dan smo započeli odličnim raznovrsnim doručkom, a isto smo se i nasmijali Kevinu koji je odlučio piti mijeko iz martini čaše.
Kevin i njegovo pićence :D
Zatim smo pošli u razgledavanje Dioklecijanovih podruma i izgleda da smo pogodili dobro vrijeme, jer je baš onda bila postavljena kiparska izložba moderne umjetnosti po svim prostorijama. Tako smo cijelo vrijeme nailazili na čudne poze ljudi i na Tiriona Lannistera (lik iz globalno poznate TV serije Game of Thrones).
Dioklecijanova palača
Nakon razgledavanja, otišla sam naći plažu Bačvice sa studenticom Dulce, pa smo tako usput razmjenili dojmove, informacije, učili jedna drugu o svojim kulturama i običajima te sam se potrudila najbolje joj predstaviti Hrvatsku kroz gospodarstsvo, turizam, običaje, jezik i neke random činjenice.
Nakon našeg kratkog izleta na Bačvice, ostatak grupe je također odlučio otići se okupati pa smo svi zajedno otišli ponovno do plaže.
Navečer sam sa Jesusom otišla do menze na nešto jeftiniju varijantu večere, pa smo tako on i ja imali pravu avanturu traženja Građevinskog fakulteta. I od njega sam saznala vrijedne i korisne informacije o Americi, Meksiku i općenito obrazovnom sustavu u USA.
Večera u menzi! :)
Kasnije navečer smo se skupili na terasi hostela i pričali međusobno kako bi se bolje upoznali te smo djelili dosadašnje dojmove. Sve u svemu, veoma kvalitetno proveden dan.
Slijedi avantura zvana „Dan 3: Let's go to Dubrovnik.“
Naš prvi dan započeo je skupljanjem ispred studentskog doma u 7 ujutro te smo lagano krenuli prema Plitvičkim jezerima. Već dugo godina nisam bila na Plitvičkim jezerima pa mi je bilo opet kao da sam prvi put tamo.
Iako smo dugo hodali, na kraju ture bila sam pozitivno iscrpljena i puna dojmova i jako mi je drago što su naši kolege studenti oduševljeni ljepotom naše kulturne baštine.
Plitvička jezera :)
Zatim smo krenuli prema Splitu te smo na putu stali u restoran Macola. Ondje sam napokon ulovila priliku porazgovarati s Amerikancima o stereotipima koji me muče te o općenitim dojmovima Hrvatske.
Razbila sam prvi stereotip!
Amerikanci kakvi ih mi doživljavamo nisu ne-educirani kakvima ih se prikazuje u medijima. Mediji nažalost uzimaju samo „bisere“ te prema tome mi stvaramo sliku o cijeloj naciji. Laknulo mi je.
U Splitu smo se smjestili u odličan hostel Golly & Bossy, uzeli si par minuta vremena da se osvježimo te smo pošli u grad na večericu. Nakon što smo popunili prazne trbuščiće, vjerujem da su svi zadovoljni legli u krevet na zasluženi odmor.
Slikano prije ulaska u Split. :) Kamen, krš i maslina...
Toliko od mene za prvi dan!
Pozdrav svima!
me :)
Moje ime je Kristina Ivošević i redovna sam studentica 2. godina PITUP-a u Varaždinu. Obožavam se družiti s ljudima, a ponajviše, obožavam pričati.
Odkud ja ovdje? Prijavila sam se za terensku nastavu jer želim razbiti svoje stereotipe u glavi o američkoj kulturi i ljudima, ali najviše od svega, želim da se naši kolege studenti iz SAD-a ovdje osjećaju ugodno te da im boravak ovdje bude nezaboravan.
Želim ih upoznati sa svim ljepotama Republike Hrvatske ali ću se fokusirati na UNESCO baštinu. Također, voljela bih i sama više saznati o UNESCO baštini u Hrvatskoj stoga je ovo bila idealna prilika!
Ovdje možete naći izvještaje tj. postove po danima provedenim na terenskoj nastavi!
Do čitanja! :)
