Dan odlaska..
Prva sam bila na doručku i moram reći da sam se po pravo najela :D
Nažalost, morali smo se rastati od naših kolega iz Chicaga koje smo ostavili u Dubrovniku, srećom po njih, oni su si za taj dan uzeli kratki izlet s brodicom po otočićima. Nastavili smo dalje put Zadra s kolegicama iz Floride. U Zadru nas je dočekao najmoćniji (moćan moćan) turistički vodič, Roko!
Crkva u Zadru
Pozdrav suncu i moja visina :D
Proveo nas je kroz malo kroz Zadar, vidjeli smo pozdrav suncu i putem sreli Heather! Popili smo kavicu (weeeeee :D) i ostavili kolegice s profesoricom Violetom, a mi "Varaždinci" smo nastavili za kišni, hladni i vjetroviti Varaždin.
Ovim putem se želim zahvaliti Sveučilištima University of Central Florida i De Paul na ovoj divnoj avanturi i predivnom iskustvu s kolegama iz SAD-a. Bilo mi je odlično i nadam se da ste se lijepo proveli u Hrvatskoj. :)
Četvrtog dana smo krenuli u posjet Starom gradu Dubrovnika. Ekipa se odlučila za obilazak po zidinama, a ja sam odlučila da je za mene ipak to loša ideja. Zašto? Svi koji me znaju, znaju koliko sam i blijeda, i samih 15 minuta na tom suncu gore vjerojatno bi dovelo do toga da bi se mene vozilo na hitnu zbog opekotina. Enivejz, Viktor i ja smo odlučili lunjati Starim gradom, obišli smo crkvice, spomenike, Stradun i izložbu u spomen dubrovačkim braniteljima Domovinskog rata.
Viktor i ja u šetnji na Stradunu
Dubrovnik! :) (i neka gospoda ^^)
Pošto imam kolegicu u Dubrovniku, našla sam se s njom, popila kavicu, pojela sladoled, posjetila samostan (Ženski učenički dom) i oko 5 popodne smo krenuli nazad pema našem hotelu. Kratki odmor i opet kava su mi dobro došli.
Dok se ostali kupaju, ja sam guštala u pogledu na planine i more i crnoj, crnoj kavi.
Volim kavu, što ću. :D
Navečer smo odlučili naći restoran gdje bismo mogli večerati i pratiti utakmicu. Poznata po svojim točnim prognozama, rekla sam da Hrvatska gubi i da idemo domaaaa. Nažalost cijelim ovim putem, osobno sam susretala ugostitelje koji imaju očito jako lošu ugostiteljsku izobrazbu. Gledam to sa svoje neke 'profesionalne' strane (završila ugostiteljsku školu) da su ugostitelji kojima gost UVIJEK treba biti na prvom mjestu, nisu baš bili najbolje nastrojeni. Tako smo i za večerom imali, hajmo to tak reć' neugodnosti s konobaricom koja nas je posluživala. Razumijem ja da ti je već dosta posla, i vruće ti je i živčana si i sve, ali prekretanje očima, „facepalm“ i odsutnost smješka na licu nisu dozvoljeni. Pogotovo kod plaćanja gdje smo htjeli razdjeliti račune, pa je još oko toga dizala strku (ono, sori ti što si lijena napraviti više računa), a onda je još došlo i do toga da je na račun uračunat couvert koji je u cjeniku spomenut kao da se izdaje na cijeli račun, ne po osobi (btw. Nikad u životu nisam čula za couvert :O ).
Bilo kako bilo, ugostitelji na dalmatinskoj obali pod hitno moraju na nove tečajeve. Ne, ne šalim se, MORAJU.
