• Login
  • Hrvatski
  • English


Stari grad Dubrovnik je posljednja postaja na našemu putovanju posvećenom UNESCO baštini u Hrvatskoj. Mnogi ga nazivaju biserom Jadrana. Razumjela sam zašto već pri samom dolasku u Dubrovnik. Posjetila sam Dubrovnik i njegove povijesne atrakcije nekoliko puta u životu, ali vjerujem da sam tek ovim putovanjem doživjela sve ljepote starog grada.

Stigli smo u hotel na Lapadu u kasno nedjeljno poslijepodne. Dan je bio ispunjen putovanjem, odmaranjem i pripremom za sutrašnji posjet starom gradu. U nedjelju smo zato istraživali Lapad u večernjim satima i čak poduzeli nekoliko hrabrih koraka tamnim ulicama koje su pratile obalu. Odvažnost se na kraju isplatila jer smo bili nagrađeni prekrasnim pogledom na Lapadski zaljev noću.

Biser Jadrana

Pogled na staru jezgru grada sa zidina.

Današnji dan, zbog velikog broja aktivnosti koje nas očekuju, smo započeli vrlo rano. Stari grad Dubrovnik se na fotografijama ili iz zraka može činiti malen, ali za jednodnevnu turističku posjetu je iznimno velik zbog pregršt zanimljivosti koje skriva unutar zidina. Naši prvi koraci bili su usmjereni prema zidinama koje okružuju i zaštićuju grad. Može se činiti neobičnim to što nas je umorila šetnja zidinama koje su dugačke skoro 2 kilometra, ali vrućina, žeđ, masa turista i uzastopno penjanje i spuštanje po stepenicama uslijed istraživanja tornjeva učinili su svoje. Popevši se na najvišu točku zidina, dah nam je doslovno oduzeo pogled na staru jezgru nama na dlanu. Tek tada sam mogla zamisliti povijesni Dubrovnik kako živi i stoji nezavisno bez drugih naselja na vidiku, baš kako je bilo u njegovoj prošlosti. Sinergija netaknute strukture grada i suvremenog načina života je prizor kakav se ne može često naći. Predstavljalo mi je posebno veselje vidjeti kako su tradicija i baština ipak sačuvane i nastavljaju se njegovati. Spuštanjem sa zidina u grad primijetila sam koliko smo zapravo imali sreće i ugodnu šetnju zbog povjetarca koji je ublažio vrućinu.

Ostatak dana smo tražili sklonište od sunca u muzejima, na tržnici, kod raznih povijesnih atrakcija i u uskim ulicama istražujući preostala blaga grada. Neki od nas su se odvažili i na razgledavanje brodom i žičarom. Stigli smo u hotel u kasno poslijepodne i opuštali se uz hladno i osvježavajuće more. To je bio naš način pripreme za nogometnu utakmicu Meksiko - Hrvatska koju su mnogi nestrpljivo iščekivali tu večer. Vjerujem da  bih tu metodu uvijek izabrala prije bilo koje druge.

Večeras smo se i pozdravili od naših prijatelja iz Chicaga koji će ostati dan duže u Dubrovniku. Mi nažalost krećemo na sjever sutra u ranim jutarnjim satima. Mentor Michael Aldorando Jeffries, Alice i Brittany sa UCF-a će nam se pridružiti i putovati s nama do sljedeće kratke postaje – Zadra.

Ovo putovanje je bilo kratko i naporno, ali to ne znači da je bilo manje zanimljivo ili ugodno. Bilo mi je veliko zadovoljstvo putovati zajedno sa znatiželjnim, dragim i brižnim su-istraživačima, studentima i profesorima, iznimnog smisla za humor. Bio je to put koji je promijenio mnoge perspektive i kojega ću se rado prisjetiti često u životu. Veliko hvala svim divnim ljudima koji su oblikovali ovo iskustvo i učinili ga nezaboravnim, svim organizatorima i osoblju fakulteta koji su učinili ovo putovanje mogućim i brinuli se za nas, i hvala sveučilištima i fakultetu na podržavanju projekta bez čega sigurno se ništa od ovoga ne bi moglo ostvariti.

Ovo je svakako samo jedna od avantura koje me čekaju u životu, ali je definitivno velikog značaja i s velikim utjecajem na moj život.

Rekapitulacijom prvog dana smo primijetili da su nas protekle aktivnosti vrlo iscrpile te smo odlučili unijeti opušteniju atmosferu u nadolazeće dane istraživanja i učenja. Nakon dolaska u Split, odmor se popeo na sam vrh zajedničke liste prioriteta. Osjećali smo da  bez kvalitetnog odmora nećemo moći postići naš cilj  pa smo dan započeli tek u 10 sati ujutro.

Posve je očito po čemu je Split najpoznatiji. Podrumi Dioklecijanove palače se također nalaze na popisu UNESCO baštine te su zbog toga i za nas bili nezaobilazna postaja. Čitanje i učenje o povijesti same palače je bilo zanimljivo nekolicini, ali je zato istraživanje podruma bilo oduševljenje svima. Stropovi podruma su vrlo visoki, prostorije malene i prozori (ono malo što ih ima) su smiješno sitni. To je opis vrlo mračnog prostora, i doslovno i figurativno. Čak i da nam nisu bile poznate povijesne činjenice, naša mašta je vrlo lako mogla dočarati život i aktivnosti koje su se odvijale u podrumima palače za vrijeme boravka cara Dioklecijana. Veliki prostor za maštu je bio posebno uzbudljiv za sve prisutne ljubitelje serijala 'Igra prijestolja'.

Grupna fotografija

Grupna fotografija u podrumima Dioklecijanove palače

Za mene je upravo sama povijest bio vrlo zabavan i zanimljiv dio posjeta. Moram priznati i da mi je žao što se u podrumima ne nalazi više pisanih i vizualnih materijala, opisa prostorija i aktivnosti prošlih vremena, ali do sada i sami arheolozi mogu samo nagađati namjenu svih prostorija. Još postoje i dijelovi podruma koji nisu iskopani te se nadam da će iskapanjem preostale tajne ugledati svijetlo dana u skorije vrijeme.

Posjet tako golemom prostoru sa svrhom podruma olakšava predočavanje velikih razlika društvenih slojeva u prošlosti. U izgradnji palače tako velikih dimenzija u trajanju od 10 godina sudjelovao je danas nezamisliv broj radnika, a sama palača bila je namijenjena za jednu osobu, cara Dioklecijana i njegove najbliže suradnike, koja ju je koristila samo 11 godina. Ta činjenica u meni budi mnoga moralna pitanja i usporedbe s današnjicom. Pitam se koliko smo, ako smo uopće, napredovali na području disbalansa između društvenih slojeva.

Preostalo vrijeme u danu bilo je ispunjeno istraživanjem drugih skrivenih blaga Splita među kojima su i uske ulice, tržnica, povijesne znamenitosti, sajam umjetnina i Bačvice. Posjet plaži ne bi imao svrhu bez opuštanja i uživanja u moru i suncu. Yelena i ja smo izreku 'šećer na kraju' shvatile vrlo ozbiljno i na povratku u hostel posjetile obližnju slastičarnicu i počastile se izuzetno finim kolačima. Lijep završetak prekrasnog dana. 

Šećer na kraju

Šećer na kraju dana

Nacionalni park Plitvička jezera je bio naša prva postaja. Zbog velikog značaj koji park posjeduje u Europi, ali i svijetu, predstavlja idealnu početnu točku za našu terensku nastavu u sklopu koje posjećujemo UNESCO svjetsku baštinu zajedno sa našim gostima s University of Central Florida i DePaul University (SAD).

Vodopad

Vodopad

Sastali smo se u 7 ujutro iza studentskog doma u Varaždinu, smjestili u naš autobus i krenuli prema Plitvičkim jezerima. Vožnja je trajala 4 sata, ali za nas je predstavljala 4 sata sakupljanja snage za petosatnu avanturu koja nas čeka. Smatram naš prvi dan avanturom, jer sam uvjerena da nitko od nas nije naviknut na tako dugu šetnju bez sjedećih pauza i nikakva količina sna nas nije mogla pripremiti na umor i bolne noge. Dodajući tomu i činjenicu da smo skupina koja je bogata raznolikim kulturama, naše iskustvo se doima ispunjeno mnogim izazovima.

Realna situacija je bila posve drugačija. Velika je mogućnost da su upravo ljepota i zanimljivosti Plitvičkih jezera utjecali na nedostatak poteškoća i žaljenja na bolove. Ono čemu jesmo svjedočili su naša očaranost prirodnim bogatstvom koje nas okružuje, znatiželja, proširivanjem našeg znanja, rušenje kulturnih stereotipa i stvaranje novih prijateljstava.

Grupna fotografija

Grupna fotografija

Umorni, ali zadovoljni što smo uspješno završili našu prvu rutu, zaputili smo se prema Splitu gdje ćemo nastaviti istraživati UNESCO svjetsku baštinu.

Blog

RSS Feed

Oznake

Arhiva

Mon Tue Wed Thu Fri Sat Sun
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30 31      
jankovic@marko-jankovic1.from.hr info@marko-jankovic1.from.hr admin@marko-jankovic1.from.hr markec@marko-jankovic1.from.hr mj@marko-jankovic1.from.hr glavni@marko-jankovic1.from.hr marijana-tkalec1.from.hr web.marijana-tkalec1.from.hr www.marijana-tkalec1.from.hr marko-jankovic1.from.hr www.marko-jankovic1.from.hr www.marko-jankovic1.from.hr ivan@rupica.org boris@rupica.org ana@rupica.org thomas@rupica.org www.rupica.org