Stari grad Dubrovnik je posljednja postaja na našemu putovanju posvećenom UNESCO baštini u Hrvatskoj. Mnogi ga nazivaju biserom Jadrana. Razumjela sam zašto već pri samom dolasku u Dubrovnik. Posjetila sam Dubrovnik i njegove povijesne atrakcije nekoliko puta u životu, ali vjerujem da sam tek ovim putovanjem doživjela sve ljepote starog grada.

Stigli smo u hotel na Lapadu u kasno nedjeljno poslijepodne. Dan je bio ispunjen putovanjem, odmaranjem i pripremom za sutrašnji posjet starom gradu. U nedjelju smo zato istraživali Lapad u večernjim satima i čak poduzeli nekoliko hrabrih koraka tamnim ulicama koje su pratile obalu. Odvažnost se na kraju isplatila jer smo bili nagrađeni prekrasnim pogledom na Lapadski zaljev noću.

Pogled na staru jezgru grada sa zidina.

Današnji dan, zbog velikog broja aktivnosti koje nas očekuju, smo započeli vrlo rano. Stari grad Dubrovnik se na fotografijama ili iz zraka može činiti malen, ali za jednodnevnu turističku posjetu je iznimno velik zbog pregršt zanimljivosti koje skriva unutar zidina. Naši prvi koraci bili su usmjereni prema zidinama koje okružuju i zaštićuju grad. Može se činiti neobičnim to što nas je umorila šetnja zidinama koje su dugačke skoro 2 kilometra, ali vrućina, žeđ, masa turista i uzastopno penjanje i spuštanje po stepenicama uslijed istraživanja tornjeva učinili su svoje. Popevši se na najvišu točku zidina, dah nam je doslovno oduzeo pogled na staru jezgru nama na dlanu. Tek tada sam mogla zamisliti povijesni Dubrovnik kako živi i stoji nezavisno bez drugih naselja na vidiku, baš kako je bilo u njegovoj prošlosti. Sinergija netaknute strukture grada i suvremenog načina života je prizor kakav se ne može često naći. Predstavljalo mi je posebno veselje vidjeti kako su tradicija i baština ipak sačuvane i nastavljaju se njegovati. Spuštanjem sa zidina u grad primijetila sam koliko smo zapravo imali sreće i ugodnu šetnju zbog povjetarca koji je ublažio vrućinu.

Ostatak dana smo tražili sklonište od sunca u muzejima, na tržnici, kod raznih povijesnih atrakcija i u uskim ulicama istražujući preostala blaga grada. Neki od nas su se odvažili i na razgledavanje brodom i žičarom. Stigli smo u hotel u kasno poslijepodne i opuštali se uz hladno i osvježavajuće more. To je bio naš način pripreme za nogometnu utakmicu Meksiko - Hrvatska koju su mnogi nestrpljivo iščekivali tu večer. Vjerujem da  bih tu metodu uvijek izabrala prije bilo koje druge.

Večeras smo se i pozdravili od naših prijatelja iz Chicaga koji će ostati dan duže u Dubrovniku. Mi nažalost krećemo na sjever sutra u ranim jutarnjim satima. Mentor Michael Aldorando Jeffries, Alice i Brittany sa UCF-a će nam se pridružiti i putovati s nama do sljedeće kratke postaje – Zadra.

Ovo putovanje je bilo kratko i naporno, ali to ne znači da je bilo manje zanimljivo ili ugodno. Bilo mi je veliko zadovoljstvo putovati zajedno sa znatiželjnim, dragim i brižnim su-istraživačima, studentima i profesorima, iznimnog smisla za humor. Bio je to put koji je promijenio mnoge perspektive i kojega ću se rado prisjetiti često u životu. Veliko hvala svim divnim ljudima koji su oblikovali ovo iskustvo i učinili ga nezaboravnim, svim organizatorima i osoblju fakulteta koji su učinili ovo putovanje mogućim i brinuli se za nas, i hvala sveučilištima i fakultetu na podržavanju projekta bez čega sigurno se ništa od ovoga ne bi moglo ostvariti.

Ovo je svakako samo jedna od avantura koje me čekaju u životu, ali je definitivno velikog značaja i s velikim utjecajem na moj život.