Trebamo li kao studenti razmišljati samo o sebi?
Danas, kada se susrećemo s problemima za vrijeme studiranja, ma kakvi god oni bili, često svoj trud, kao studenti, ali i na višim instancama, usmjeravamo isključivo prema gašenju vatre tog nekog problema, ali ne i prema rješavanju pravog izvora. S druge strane, ponekad sami ne vidimo čak i vlastite potrebe ili mogućnosti koje nam se nude, upravo zato što je sustav kreiran na način da služi većini koja taj sustav nije kreirala.
Upravo je uvažavanje mišljenja i ideja onih koji se ne nalaze u sustavu ili su u sustav tek zakoračili bilo naglašavano kao ključ promjena na dijelu kongresa EAN World Congress on Access to Post-Secondary Education. Logično je zaključiti kako se u prvom dijelu ovdje radi o većem uključivanju studenata prilikom razvoja novih ideja za promjenama, a što je bio slučaj na kongresu, no mnogi odlaze i korak dalje, gdje kao nužno stavljaju i uključivanje djece i mladih.
Jedna od platformi koja nudi takvo rješenje, a koja je samo dio rješenja velikog mozaika globalnih problema i promjena, jest europski projekt SiS Catalyst, kojemu je partner i naš Fakultet. O navedenom je projektu na kongresu govorila Tricia Jenkins, direktorica, Centre for Excellence in Educational Opportunities, sveučilište University of Liverpool.
Cilj projekta ponajprije je identificirati najbolje načine kako uključiti djecu između 7 i 14 godina u stvaranje promjena koje će utjecati na njihovu budućnost, te sudjelovati u kreiranju metoda koje mogu pomoći različitim institucijama da to postognu.
Ipak, SiS Catalyst je projekt koji treba pobliže proučiti kako bi ga se razumjelo, a najbolje se u njega i uključiti, bilo aktivno ili tek na način da pojedinac sam za sebe shvati smisao i potrebu uključivanja mladih u procese donošenja ključnih odluka za razvoj obrazovanja, kao što sam to i ja učinio. Više o svemu moguće je pronaći na http://www.siscatalyst.eu/.