Gotovo pola prepune dvorane svjetskog kongresa o pristupu visokom obrazovanju na kojem je bilo preko 200 sudionika iz cijelog svijeta nasmijalo se kada je dr. Maurits van Rooijen, direktor i rektor London School of Business and Finance rekao da se nalazimo na povijesnom događanju stvaranja promjena u obrazovanju. Po završetku kongresa broj onih koji su mislili da se radi o šali drastično se smanjio.
Bilo je ovo povijesno događanje, prije svega, i po uključenosti studenata u gotovo sve aktivnosti koje su se odvijale na kongresu. Upravo je zbog aktivnosti studenata bilo važno predstavljati i Hrvatsku i to u društvu kolega iz Norveške, Austrije, Indije, Australije, Velike Britanije, Irske, Sjedinjenih Američkih Država, Puerto Rica, Nizozemske, Švedske, Belgije i domaćina Kanade. Ne sa suprotne strane, već za zajedničkim stolom, nalazili su se profesori, prorektori, rektori, direktori različitih programa i projekata, te aktivisti za poboljšanja na području obrazovanja iz cijelog svijeta.
Upravo smo u svojstvu studenata, ali kao ravnopravni sudionici kongresa najviše inzistirali na zajedničkom djelovanju prema ključnim ciljevima, ali i konkretnim načinima djelovanja kako te ciljeve i ostvariti. Uvjereni smo, a što smo iznijeli i u zajedničkim zaključcima, kako je to bilo i prepoznato, no kako na tome i u budućnosti treba inzistirati. Generalno govoreći, svjetski se problemi u zajedničkome očituju u nedostacima financiranja obrazovanja od strane države, te ujednačavanjima prava na pristup obrazovanju. Hrvatska je, u tom pogledu, ma kako se god to nekome činilo, ipak jedna od onih koji su manje izloženi izazovima. Od ostalih država sudionika kongresa više problema imaju države afričkog kontinenta, dijelova Latinske Amerike i Sjedinjene Američke Države, dok se najveći napretci vide u nordijskim zemljama.
Danas, kada se susrećemo s problemima za vrijeme studiranja, ma kakvi god oni bili, često svoj trud, kao studenti, ali i na višim instancama, usmjeravamo isključivo prema gašenju vatre tog nekog problema, ali ne i prema rješavanju pravog izvora. S druge strane, ponekad sami ne vidimo čak i vlastite potrebe ili mogućnosti koje nam se nude, upravo zato što je sustav kreiran na način da služi većini koja taj sustav nije kreirala.
Upravo je uvažavanje mišljenja i ideja onih koji se ne nalaze u sustavu ili su u sustav tek zakoračili bilo naglašavano kao ključ promjena na dijelu kongresa EAN World Congress on Access to Post-Secondary Education. Logično je zaključiti kako se u prvom dijelu ovdje radi o većem uključivanju studenata prilikom razvoja novih ideja za promjenama, a što je bio slučaj na kongresu, no mnogi odlaze i korak dalje, gdje kao nužno stavljaju i uključivanje djece i mladih.
Jedna od platformi koja nudi takvo rješenje, a koja je samo dio rješenja velikog mozaika globalnih problema i promjena, jest europski projekt SiS Catalyst, kojemu je partner i naš Fakultet. O navedenom je projektu na kongresu govorila Tricia Jenkins, direktorica, Centre for Excellence in Educational Opportunities, sveučilište University of Liverpool.
Cilj projekta ponajprije je identificirati najbolje načine kako uključiti djecu između 7 i 14 godina u stvaranje promjena koje će utjecati na njihovu budućnost, te sudjelovati u kreiranju metoda koje mogu pomoći različitim institucijama da to postognu.
Ipak, SiS Catalyst je projekt koji treba pobliže proučiti kako bi ga se razumjelo, a najbolje se u njega i uključiti, bilo aktivno ili tek na način da pojedinac sam za sebe shvati smisao i potrebu uključivanja mladih u procese donošenja ključnih odluka za razvoj obrazovanja, kao što sam to i ja učinio. Više o svemu moguće je pronaći na http://www.siscatalyst.eu/.
