Pretpostavljam kako će vrijeme provedeno s ambasadoricom Harriet L. Elam-Thomas biti opisano u svim tekstovima koje će kolege napisati, no isto mora biti nezaobilazno i kod mene.

Provesti vrijeme u neformalnom druženju u kojem vlada gotovo formalno ponašanje sudionika u razgovoru s osobom koja je bila visoko pozicionirana u američkoj diplomaciji, a koja i danas nosi titulu ambasadorice (jer je ta titula doživotna) jednostavno je bilo savršeno.

Ambasadorica nas je ugostila u svojoj sobi za sastanke, točnije „dnevnom boravku“ na odjelu na kojem radi na Sveučilištu. Gotovo dva sata proveli smo slušajući anegdote koje ima iz svog života, ali i savjete o raznim temama. Ambasadorica na kvalitetan način, s malom dozom "ljutnje" prema društvu vrlo dobro poznaje prednosti i nedostatke istoga u cjelini te o njima govori na, sugovorniku prikladan način. 

Govorila je o svojoj 37 godina dugoj diplomatskoj karijeri, jezicima koje govori, samom svom životu. Govorila je i o američkom i europskom sustavu školovanja, dobrim i lošim strananama američkog društva i politike. Jednostavno rečeno, govorila je puno, a sve je bilo zanimljivo. 

Uvjeren sam kako su baš ovakva iskustva više nego korisna kada se radi o formalnom dijelu ovakvog putovanja.