Došao je i taj dan. Malo sam napet bio jutros kada sam se probudio, jer nisam znao kako će točno to sa prezentacijama proći. Nisam baš bio siguran u svoje verbalne sposobnosti, kao ni u količinu sadržaja kojeg sam trebao izlagati. Dok su prodekanica i kolega Bogdan prezentirali svoje prezentacije putem Skypa, ja sam uglavnom nastojao ponovit i složit si u glavi malo, što i kako reći. Usput smo uspiješno pokrenuli „stream“ čak na dvije kamere. Lili me najavila, te sam napokon krenu prezentirati. Sudeći po komentarima prošlo je dobro. Moram priznat da sam čak i sam zadovoljan, te da sam se uspio snaći, unatoč par stanki, i isprezentirati sve što sam trebao. Matija je upotpunio našu temu sa svojim istraživanjem, te je na kraju sve jako profesionalno ispalo. Dobili smo čak i nekoliko „lajkova“ na Facebook-u.
Najgori dio za mene je sa time bio gotov te smo mogli nastaviti sa danom. Nakon prezentacija uslijedio je posjet uredu za međunarodnu suradnju i primanje stranih srudenata. Gospoda nas je u kratkoj prezentaciji informairala o tome kako se može strani student prijaviti na njihov fakultet, što nam je naravno svima bilo jako interesantno. U pravilu nije ništa komplicirano i u konačnici se sve opet svodi na to koliko se novaca za to mora izdvojiti. Dobili smo par informativnih letaka, te smo prošetali malo kroz samu zgradu.
Po završetku obilaska prethodno navedenog ureda zaputili smo se u centar ili downtown. Tamo smo posjetili FIEA (Florida Interactive Entertainment Academy), koja je zapravo nekakva viša škola za izradu video igara. Proveli su nas malo kroz svoje urede i mjesta gdje snimaju „motion capture“ djelove igara, te sam pomislio za koliko je FOI-evaca ovo zapravo škola, odnosno posao snova. Po završetku, pozdravili smo se sa našim vodičem i zaputili se na večeru.
Domaćini su nas odveli u japanski restoran, kako bi na taj način probaili nešto drugačije. Naravno da pričam o „sushi-ju“. Puno puta sam si govorio da to nikada nebih okusio, no jednom si u Americi, tako da...naravno da sam jeo sushi i mogu reći da je bio nešto potpuno neopisivo što se okusa tiče, ali u pozitivnom smislu. Dobro smo se najeli, te smo se nakon kraće pauze od ručka zaputili prema zadnjoj aktivnosti za danas. Broadway Musical – Wicked. Bilo je savršenooooooooooo!!!. Predstava je trajala oko 2 sata i 30 minuta, te je sa radnjom pratila zelenu vješticu iz Čarobnjaka iz Oza i njenu stranu priče. Nakon predstave i napornog dana, zaputili smo se prema našem apartmanu, gdje sam se doslovce bacio u krevet i zaspao.
Pozzzzzzzzzzzzzzz....zzzzzzzzz
