Ponedjeljak, kao i svaki drugi zapoceo  je radno. Ustali smo veoma rano i krenuli prema kampusu UCFa. Na putu do tamo smo zastali po kratku dozu kofeina u Starbucks. Prefini Mocha capuccino ce mi zasigurno faliti kada se vratim u Varazdin. Zapoceli smo sa prezentacijama. Govorili smo o skolskom sustavu Hrvatske i SAD-a, povijesti grada Varazdina i relativno mladom UCF sveucilistu. Koji postoji manje od 50 godina, za usporedbu od Sveucilista u Zagrebu koji potice iz 1669. Godine.

Nakon prezentacija smo otisli na kratko razgledavanje UCF kampusa. Napisao sam kratko jer kampus obuhvaca 1415 jutara (acres). To bi otprilike iznosilo 5726,3 km². Na toj ogromnoj povrsini studenti UCF-a imaju 123 objekta, 30 mjesta namjenjenih prehrani i svoj vlastiti arboretum. Arboretum UCF-a sastoji se od 3 razlicita eko-sustava. Za svakog od njih brinu se brojni volonteri. Tog ponedjeljka smo mi volontirali.6 studenata FOI-a u crvenim foi majicama primilo je alatke u ruke i bacilo se na posao.

Najprije su nas upoznali sa sva tri eko-sustava koja se tamo nalaze i detaljnije su nas objasnili povijest  i razvoj svake od mnogo misterioznih biljnih i životinjskih vrsta. Neke od njih su se toliko prilagodili klimi Floride da su im požari postali neophodni za njihov razvoj. Njihov razvitak ovisi o visokim temperaturama u toj mjeri da se unutar njihovih listova nalaze određene tekućine zapaljivih svojstava kako bi što lakše mogli rasplamsati plamen. Pod užarenim suncem Floride kada temperature prijeđu 40 stupnjeva to postaje česti prizor. Upravo zbog takvih eko-sustava izazivaju se umjetni požari, kako daljnji napredak takvih vrsta nebi bio ugrožen. Nakon upoznavanja sa eko-sustavima Floride došlo je vrijeme da uredimo vrt UCF-a. Trebalo je kompostirati zemlju za gljive, nanjeti novi sloj zemlje na povrće i slamom pokriti cijeli put kroz vrt arboretuma. Uhvatili smo se brzo posla zbog cega smo na poslijetku bili i nagrađeni. Zaradili smo zalihe salate za idućih par dana boravka u Orlandu.

Večera u kineskom restoranu (Sushi)